U početku ste bile dvije sjajne zvijezde privučene jedna drugom.
Zatim su se postupno stopili u jedno maglovito tijelo, u kojem se više ne može razaznati čije su želje, čije misli, čiji život, javlja dopisnik OVDJE VIJESTI.
Postali ste predvidljiv dvojac koji za dvoje kupuje istu pastu za zube, gleda iste serije, pa čak i boluje zajedno. I jednog lijepog dana obuzme vas panična misao: “Gdje sam ja? Gdje je nestala osoba koja sam bila prije ove ljubavi?”
OVDJE VIJESTI
Psiholozi ovu pojavu nazivaju simbiotskim odnosom ili “učinkom fuzije” – gubitkom osobnih granica i autonomije u ime mita o potpunom jedinstvu. Reklo bi se da je to vrhunac intimnosti, ali zapravo je to zamka u kojoj nestaju i individualnost i strast, jer nestaje ono najvažnije: distanca potrebna za želju i poštovanje.
Spajanje je rijetko svjesna odluka. To se događa postupno: kroz napuštanje starih prijatelja, jer ih “partner ne voli”, kroz zaboravljanje svojih hobija, jer “sada imamo zajedničke interese”, kroz tiho slaganje s njegovim mišljenjem po svim pitanjima, da se ne remeti idila.
Brišeš se kao gumicom da bi se što bolje uklopila u njegovu sliku svijeta. Problem je u tome što istinski možeš voljeti samo nekoga tko je *nasuprot* tebi, a ne u tebi.
Kada se granice zamagle, vaš partner prestaje biti zasebna, zanimljiva osoba i postaje dio vas samih, što se može zanemariti, poput vlastite ruke, ili tiho mrziti zbog gubitka slobode. Prvi simptom nadolazeće krize često je nemotivirana agresija ili iritacija.
Ljutite se na partnera što diše, hoda i gleda televiziju, a zapravo ste nesvjesno ljuti na sebe što ste si dopustili da se raspustite i na njega kao tamničara, iako je on sam dao ključeve. Izlazak iz spajanja je bolan, ali vitalan proces razdvajanja.
Ne prekid odnosa, već obnova vlastitog teritorija. Počnite s malim: sjetite se što ste voljeli raditi prije nego što ste se upoznali? Koja vas je glazba natjerala da plešete sami?
O čemu ste sanjali prije nego što ste ga upoznali? Vratite nešto samo vaše u svoj život.
Ne “naš” hobi, nego vaš. Upišite se na tečajeve za koje on i ne zna, idite sami u kino, vodite dnevnik u koji ćete pisati svoja razmišljanja koja niste ni s kim dogovorili.
Ovo nije izdaja, ovo je oživljavanje vlastite osobnosti. Objasnite svom partneru da ono što se događa nije udaljavanje, već produbljivanje.
Recite: “Treba mi malo prostora da ponovno postanem zanimljiva osoba – za sebe i za vas. Ne želim biti vaš odraz, želim biti vaš sugovornik.”
Zdrav partner najvjerojatnije će se uplašiti, ali će duboko u sebi osjetiti olakšanje. Vraćanje granica često izaziva sukobe.
Sustav se opire promjenama, partner se može osjećati odbačeno. Ovdje je važno biti čvrst, ali mek: “Volim te, ali volim i sebe.
A da bi naša ljubav bila živa, potrebna su nam ta dva različita ja. S vremenom ćete se iznenaditi kad otkrijete da vas vaša novopronađena autonomija ne udaljava, već zbližava.
Opet imate nešto za reći jedno drugom nakon radnog dana, počinjete se dosađivati u odvojenosti i gledate poznate značajke s novim interesom. Pojavljuje se ta ista “blizinska udaljenost”, gdje ima i topline i zraka.
Odnosi prestaju biti kavez i postaju vrt, gdje dva različita stabla rastu jedno uz drugo, ponekad ispreplićući grane, ali ostaju neovisna, sa svojim korijenskim sustavom. Više se ne bojite da ćete se izgubiti u drugome, jer jasno znate gdje vam je tlo.
A kada se ponovno nađete, događa se čudo: možete biti zajedno ne zbog straha od samoće ili navike, već po slobodnom, svakodnevnom izboru. A taj izbor dvoje cijelih ljudi tisuću je puta vrjedniji i trajniji od bilo kakvog prisilnog spajanja. Vi više niste polovice koje se traže, nego cijela dva svijeta koji su odlučili putovati zajedno.
Pročitajte također
- Zašto je par poput baterije: ako je energija u vezi postala glavni deficit
- Što se krije iza želje za “popravljanjem” partnera: kada se ljubav pretvori u projekt redizajna osobnosti
