Skloni smo razmišljati o braku kao o statičnoj slici koju smo nekoć objesili na zid, a sada samo povremeno otpuhujemo prašinu.
Zapravo, radi se o živom stvorenju koje diše i raste, obolijeva, oporavlja se i sazrijeva prema vlastitim unutarnjim zakonima koji se nimalo ne poklapaju s fasadom društvenih očekivanja, javlja dopisnik HERE NEWS.
Psiholozi koji su promatrali stotine parova identificiraju nekoliko prirodnih faza ovog sazrijevanja. Prvo je predbračno razdoblje zaljubljivanja, ona ista “bonbon-buket” faza kada je mozak preplavljen hormonima i tvrdoglavo odbija primijetiti bilo kakvu “grubost” kod partnera.
OVDJE VIJESTI
Ovo je vrijeme rastapanja jednih u drugima i biološki je programirano da bude privremeno. Zatim dolazi iskrena i bolna faza sukoba, kada dvoje ljudi počinje dijeliti isti životni prostor.
Odjednom se ispostavlja da svatko od njih ima svoje ideje, preuzete iz obitelji svojih roditelja, o tome kako živjeti, svađati se, trošiti novac i odlagati čarape.
Ovo nije znak da ste pogriješili s osobom, već neizbježan sudar dva cijela svemira. Mnogi se parovi boje ove faze, misleći je na krah veze, iako je to zapravo tek početak prave, a ne dekorativne intimnosti.
Ako prođete kroz ovaj sukob bez da pobjegnete ili slomite jedno drugo, par ulazi u fazu kompromisa. Ovdje se rađa nešto novo – vlastite, jedinstvene obiteljske vrijednosti i pravila, sintetizirana iz dva različita svijeta.
Isto “obiteljsko gnijezdo” gradi se sa svojim ritualima, šalama i načinima rješavanja problema. Odnosi prestaju biti krhki i postaju cjeloviti, partneri se počinju osjećati kao tim koji štiti zajedničke granice od vanjskog svijeta.
Sljedeća faza može trajati mnogo godina – zreo brak, kada je temelj postao toliko jak da ga vanjske oluje i stres više ne mogu poljuljati. Ovo je zlatno vrijeme stabilnosti i dubokog međusobnog razumijevanja, kada se već toliko poznajete da mnoge stvari jednostavno ne treba govoriti naglas.
Međutim, nijedan sustav ne može zauvijek ostati nepromijenjen. Kriza srednjih godina dovodi u pitanje ovu idilu, pokrećući fazu “želje za neovisnošću”.
Jedan ili oba partnera mogu početi akutno osjećati da nešto nedostaje, da je njihov identitet izgubljen u ulozi supružnika ili roditelja. Postoji snažan impuls za izlazak iz uobičajenog scenarija – promijenite posao, hobi, krug prijatelja.
Ovo je vrijeme velikih rizika i prilika, kada se odnosi ili raspadaju u komadiće ili se tope u nešto svjesnije i slobodnije. Ako par nađe mudrosti i hrabrosti prebroditi ovu oluju bez gubitka poštovanja, čeka ga renesansna faza – oživljavanje osjećaja na novoj, dosad neviđenoj razini intimnosti i povjerenja.
Ovo više nije strast novosti ili smirenost navike, već duboko, teško stečeno jedinstvo dviju osobnosti koje su rame uz rame prevalile dug put. Važno je razumjeti da ove etape nisu linearni vodič, već karta s mogućim rutama.
Negdje možete zaglaviti godinama, neku fazu možete proći gotovo neprimjetno, a možete zapasti u krizu već u drugoj godini braka. Ali sama spoznaja da poteškoće nisu anomalija, već prirodna faza rasta, već pruža golemo olakšanje.
Omogućuje vam da ne paničarite pri prvom ozbiljnom sukobu, već da kažete: “Dakle, čini se da ulazimo u fazu sukoba. Pokušajmo to proći bez uništavanja jedni drugih.”
Na kraju, dugoročna veza nije priča o tome kako pronaći savršenu osobu, već o tome kako zajedno proći kroz niz neizbježnih transformacija, svaki put iznova birajući biti s vama.
Ovo je putovanje na kojem odredište znate samo vas dvoje, a kartu morate crtati u hodu, ponekad brišući stare oznake koje su se pokazale beskorisnima.
Pročitajte također
- Što je važnije u dugoj vezi – strast ili prijateljstvo: kako se formula ljubavi mijenja s vremenom
- Kada pomaganje postane kontroliranje: tanka linija između brige i kršenja granica
