Tiho, gotovo nesvjesno uvjerenje da netko mora prvo patiti, zaslužiti ili spasiti da bi bio voljen pokreće mnoge romantične izbore mnogo snažnije od svjesnih preferencija.
Ne privlači nas onaj koji nam odgovara, već onaj koji se čini poznatim, čak i ako ta bliskost odjekuje bolom stare rane iz djetinjstva, javlja dopisnik HERE NEWS.
Psiholozi to nazivaju reprodukcijom traumatičnog obrasca: nesvjesne želje da se ponovno proživi i ovaj put “ispravi” bolno iskustvo iz prošlosti, najčešće iz odnosa s roditeljima. Pokušavamo završiti staru predstavu, tek u odrasloj dobi iu glavnoj ulozi, nadajući se drugačijem završetku.
Fotografija: Pixabay
Na primjer, kći emocionalno hladne, kritične majke može se uvijek iznova zaljubljivati u suzdržane, nedostupne muškarce. Njezina se ljubav pretvara u mukotrpan posao dobivanja topline i pohvala kojih nikada neće biti dano u dovoljnoj količini, jer u ovom scenariju nije riječ o uzajamnosti, već o ponavljanju poznatog osjećaja “malenosti”.
Sin prepotentnog oca može podsvjesno tražiti partnericu koju treba “pacificirati” ili, obrnuto, jednako dominantno, kako bi nastavio vječnu borbu za moć koja je bila norma u roditeljskoj obitelji. Mir i jednakost u takvim uvjetima djeluju sumnjivo, gotovo neukusno, jer nemaju adrenalina uobičajene borbe.
Podmuklost ovog mehanizma je u tome što se idealno maskira u strast i sudbinu. Akutna emocionalna bol zbog nestabilnosti, ljubomore ili otuđenja lako se percipira kao dokaz snage osjećaja. “Ako toliko boli, znači da je to prava ljubav” opasna je zabluda koja ljude godinama drži u destruktivnim vezama.
Postoji samo jedan način da se izađe iz ovog začaranog kruga – kroz svjesnost. Trebate iskreno i bez uljepšavanja usporediti karaktere svojih bivših partnera i pronaći u njima zajedničku, bolnu nit. Kakav osjećaj su probudili u vama? Sigurnost ili kronična tjeskoba? Prihvaćanje ili stalni osjećaj da “niste dovoljno dobri”?
Sljedeći korak je pronaći odakle taj osjećaj dolazi. Zbog koga ste se u djetinjstvu osjećali isto? To je dosadan i neugodan posao, ali nesvjesnu privlačnost pretvara u svjesnu činjenicu koju je već moguće kontrolirati. Više nisi marioneta starog programa, ti si promatrač koji vidi sve konce.Terapija u ovom slučaju nije luksuz, već praktično sredstvo. Dobar stručnjak pomaže vam da se ne samo žalite na svoje partnere, već vam pomaže da sagledate sustav i prekinete vezu između boli iz djetinjstva i izbora odraslih. To je kao da dobijete kartu područja gdje ste običavali naslijepo hodati u krug.
Nakon što se obrazac prepozna, otvara se prostor za čudan, gotovo neugodan osjećaj – zdrav odnos. Smirenost se manje počinje činiti kao dosada, a više kao resurs. Pouzdanost nije nešto što se podrazumijeva, već dragocjen dar. Naučiš razlikovati uzbuđenje novosti od tjeskobe neizvjesnosti i strast od bolne privrženosti.
To ne jamči da ćete odmah pronaći “onog pravog”. Ali to će svakako jamčiti da više nećete upadati u zamke “onih nepodobnih”. Izbor se počinje događati s točke “što želim”, a ne s točke “što mi je poznato”. I to je možda jedini pravi čin rasta u ljubavi.
Pročitajte također
- Kada veza prestane biti romantična: što učiniti ako je nastupila faza sukoba
- Odakle dolazi osjećaj “mi”: kako par formira zajednički identitet
