Na početku veze postoje “ja” i “ti”, dva otoka između kojih plovi čamac strasti i znatiželje.
S vremenom ti otoci ne nestaju, ali između njih nastaje nešto novo – stabilan most, zajednički teritorij koji počinjete instinktivno zvati riječju “mi”, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ovo nije samo mjesto susreta, to je vaša zajednička kreacija, psihološka tvrđava u kojoj se osjećate kao kod kuće. Istraživači sretnih brakova kao jedan od ključnih zadataka ističu stvaranje upravo tog identiteta para.
OVDJE VIJESTI
Ovo je proces rađanja zajedničkih ciljeva, motiva, šala, pa čak i vlastitog jedinstvenog jezika – pogleda, poluriječi, natuknica koje samo vas dvoje razumijete. Počinjete ne samo živjeti u blizini, već stvarati svoj mali svemir sa svojim vlastitim zakonima.
Ovo “mi” postaje moćan resurs u vrijeme sukoba. Kada se pojavi problem, prestajete biti zaraćene strane “ja protiv vas” i postajete saveznici “mi protiv problema”.
To radikalno mijenja atmosferu svakog spora, premještajući ga iz borbene u ravan zajedničkog traženja rješenja. Temelj za takav savez nije slijepo slaganje u svemu, već pažljiva intimnost izgrađena na iskrenosti i postupnom samorazotkrivanju.
Ne svaljujete odjednom sve svoje strahove i traume na partnera, već mu pažljivo, korak po korak, povjeravate dijelove sebe, gledajući je li ih spreman prihvatiti. U isto vrijeme, paradoksalno, snaga “mi” počiva na poštivanju granica svakog “ja”.
Zdravi odnosi zahtijevaju mudru ravnotežu: treba postojati dovoljno zajedničkog teritorija za osjećaj jedinstva, ali u isto vrijeme, svatko treba imati osobni prostor – za prijatelje, hobije, tišinu i samo priliku da budu sami sa sobom.
Suptilna je umjetnost biti jedno bez prestanka biti dvoje odvojenih, cjelovitih ljudi. Zato je toliko važno potpuno odvajanje od roditelja: samo emocionalno odrasla osoba koja je prestala biti prvenstveno nečiji sin ili kći može u potpunosti uložiti u izgradnju nove, horizontalne veze.
Identitet para nije testiran u mirnim danima, već u olujnim danima. Zajedničko iskustvo kriza, bolesti, gubitaka ista je cementna smjesa koja drži zajedno cigle zajedničkih sjećanja.
U tim trenucima otkrivate jeste li sposobni zaštititi jedno drugo ne samo od vanjskog svijeta, već i od unutarnjih demona – samokritičnosti, panike, očaja. U svakodnevnom životu to se “mi” očituje u tisuću sitnica: u općem budžetu, gdje se postupno briše kruta granica između “mojeg” i “tvog”, u neizgovorenoj raspodjeli odgovornosti, u vašim zajedničkim ritualima – bila to jutarnja kava ili subotnje gledanje TV serije.
S vremenom taj osjećaj zajedništva postaje toliko organski da mijenja samu percepciju vremena. Godine provedene u braku čine se ispunjenijima i dužima od istog razdoblja u predbračnoj vezi.
Jer sada niste samo proučavali jedno drugo, već ste zajedno stvorili nešto više – zajedničku povijest, zajednički dom, zajednički život koji pripada samo vama dvoje i nikome više na svijetu.
Pročitajte također
- Što doista očekivati od braka: kako razlikovati zdravu vezu od društvene bajke
- Kako se ljubav mijenja s godinama: 6 faza kroz koje svaki par prolazi
