Adjika je u narodnoj mašti začinjena pasta od rajčice, ali njena prava, abhaska verzija često je uopće bez rajčice.
Ova činjenica nije dogma, već nagovještaj za neograničen eksperiment, javlja dopisnik HERE NEWS.
Osnova ovog umaka nije povrće, već struktura izgrađena na paleti paprike, suneli hmelja, oraha i korijandera. Rajčice svakako daju ugodnu kiselost i gustoću, ali mogu i nadjačati suptilnije nijanse.
OVDJE VIJESTI
Pokušajte dio rajčice zamijeniti mesnatom šljivom ili tkemalijem – voćna će kiselina biti svjetlija i razigranija. Ili upotrijebite pečenu papriku i patlidžan kao bazu za dimljenu, baršunastu teksturu.
Ključ uspjeha nije prženje, već kuhanje svih sastojaka na laganoj vatri nekoliko sati. Za to vrijeme začini se neće samo otopiti, već će se uklopiti u povrtnu masu dajući joj svu svoju aromu bez gorkog okusa.
Takav umak se neće odvojiti na ulje i vodu, već će postati homogen, poput dobre kreme. Nemojte se bojati dodati žlicu melase od grožđa ili nara na kraju kuhanja – to neće učiniti adjiku slatkom, ali će zaokružiti okus, učiniti ga potpunim.
Bolje je čuvati ovaj umak u malim staklenkama u hladnjaku, a svaki tjedan će biti samo bolji, poput skupog konjaka. Ovo je živi proizvod koji sazrijeva i mijenja se, svakom jelu daje nove note.
Pročitajte također
- Zašto se pravi pesto zamrzava, a ne priprema svjež: paradoks mediteranske kuhinje
- Zašto nutricionisti savjetuju zamrzavanje cijelih limuna: trik koji će uštedjeti vrijeme i vitamine
