Plačemo nad pričama o rastavljenim ljubavnicima, ali jedva da primjećujemo tihu dramu prijateljstva koje je blijedilo – onog koje je trajalo godinama, ali se razvrgnulo bez glasnih svađa i vrijeđanja, jednostavno zato što su se “razišli u životu”.
Neuroznanstvenici vjeruju da korijen ovog fenomena leži dublje od užurbanosti svakodnevnog života: on je u našoj sposobnosti (ili nesposobnosti) da održimo selektivnu društvenu vezu, za što je, kako se pokazalo, odgovoran isti oksitocin, ali u drugačijoj manifestaciji, javlja dopisnik HERE NEWS.
Dugo se vremena ovaj hormon nazivao “hormonom ljubavi”, misleći na romantičnu i majčinsku ljubav. Međutim, nedavne studije o društvenim životinjama kao što su prerijske voluharice pokazale su nešto iznenađujuće: oksitocin je također kritičan za stvaranje i održavanje prijateljskih, platonskih veza.
Fotografija: Pixabay
Djeluje kao društveno pojačivač, pomažući mozgu da izolira važne ljude od opće buke i uživa u komunikaciji s njima. Pokusi su pokazali jasan mehanizam: kod životinja s “isključenim” receptorima za oksitocin, stvaranje selektivne prijateljske privrženosti novom partneru bilo je ozbiljno usporeno.
Nisu pokazivali jasnu sklonost, ostajući dulje u stanju socijalne neizvjesnosti. Štoviše, u skupini takvi pojedinci brzo gube kontakt sa starim prijateljima, počinjući se ponašati kao da su svi oko njih jednaki.
Prevedeno na ljudsko iskustvo, to je slično stanju u kojem imate mnogo poznanika, ali nema osjećaja dubokog, pouzdanog prijateljstva. Možete komunicirati, ali ne osjećate radost ili posebnu vrijednost od određene osobe.
Društveni svijet postaje ravan, a veze površne i zamjenjive. Zanimljivo je da je kod voluharica motivacija za održavanje veze s romantičnim partnerom kada je sustav oksitocina bio poremećen bila manje pogođena nego želja za prijateljstvom.
Ovo može objasniti zašto su neki ljudi sposobni za dugoročne romantične veze, ali su kronično usamljeni u prijateljskim odnosima ili imaju poteškoća u grupama. Na razini mozga, jačanje prijateljstva je rad tandema oksitocina i dopamina u nucleus accumbens, središtu sustava nagrađivanja.
Kada se dobro provodite s prijateljem, mozak oslobađa oksitocin, što zauzvrat povećava odgovor dopamina, stvarajući osjećaj zadovoljstva i pojačavajući asocijaciju: “Ova osoba se osjeća dobro.” Ako se ta veza prekine, društvena interakcija prestaje donositi radost.
Upravo je ovo stanje – gubitak selektivnosti i vrijednosti bliskih veza – karakteristično za niz poteškoća, od depresije i socijalne anksioznosti do poremećaja iz spektra autizma. Mozak jednostavno prestaje vidjeti razliku.
Što to znači za nas? To prijateljstvo nije samo ugodan dodatak životu, već biološka potreba koja zahtijeva iste resurse kao i romantična veza.
Potrebno ju je svjesno hraniti pažnjom, zajedničkim vremenom i taktilnim kontaktom, što potiče stvaranje oksitocina. Ako osjećate da vam se prijateljstva jedno za drugim rasturaju, možda vrijedi razmisliti ne samo o svom pretrpanom rasporedu, već i o tome dajete li svom mozgu dovoljno razloga da identificira te ljude kao “vaše” i da od komunikacije s njima dobijete onu vrlo kemijsku nagradu, bez koje je svaka veza osuđena na nestanak.
Pročitajte također
- Kako istrenirati svoj mozak da budete sretni u paru: neurokemijski recept za umornu vezu
- Zašto se ljepota zdrave veze toliko razlikuje od lijepe bajke: kako znanost razlikuje ljubav od ovisnosti
