Osvrćući se na prve tjedne s osobom koja sada izgleda kao stranac, mnogi se pitaju: jesam li to ja?
Iste te neprospavane noći iščekivanja njegove poruke, opsjednutosti mislima, fizičke boli u prsima zbog njegove nepažnje – sve smo to uzdigli u kult, iskreno vjerujući da jedino tako izgleda prava, sveprožimajuća strast, javlja dopisnik HERE NEWS.
Neuroznanstvenici samo kimaju: da, izgleda, ali upravo tako izgleda kemijska ovisnost. Mozak ljubavnika i mozak narkomana rade po sličnim obrascima, gdje je glavni dirigent dopamin, neurotransmiter želje i iščekivanja.
Fotografija: Pixabay
Svaki poziv, svaki spoj, svaki znak pažnje postaje doza ovog hormona u centar za nagrađivanje, stvarajući snažnu petlju: ako dobijete bum, želite više. U tome leži zamka: ono što pogrešno smatramo “vatrom strasti” često je spaljivanje našeg vlastitog dopaminskog sustava, opsjednutog traženjem sljedećeg rješenja od određene osobe.
Euforija ustupa mjesto tjeskobi kad se doza odgodi, a odvajanje uzrokuje stvarno povlačenje s nesanicom i gubitkom apetita – mozak očajnički zahtijeva da se vrati na izvor svoje opojnosti. Zdrava privrženost rađa se kasnije i govori drugim kemijskim jezikom – jezikom oksitocina.
Ovaj hormon se ne proizvodi u potrazi, već u mirovanju: tijekom povjerljivih razgovora, dugih zagrljaja i zajedničkog života. Ne ide u mozak, već tiho stvara osjećaj sigurnosti i duboke povezanosti koja više ne ovisi o emocionalnom roller coasteru.
Stoga veze izgrađene isključivo na valovima dopamina nalikuju životu u stanju stalne žeđi. Stalno ste žedni, a čini se da vam je upravo ta osoba jedini izvor vode, iako vas zapravo samo navlači na slane kapljice koje još više dehidriraju.
Prava intimnost počinje tamo gdje ova čežnja prestaje. Kada se osjećate dobro ne samo u trenutku svijetlog susreta, već iu tišini obične večeri, kada ne morate ništa dokazivati ili zaslužiti.
Ovo je dosadno za ovisnika o dopaminu, ali to je taj mirni plamen koji vas grije dugi niz godina. Kako razlikovati jedno od drugog? Zapitajte se kako se osjećate kada vaš partner nije u blizini.
Praznina, panika, osjećaj da je život stao? Ili tiha, svijetla tuga iza koje stoji uvjerenje da je vaš život još uvijek sam po sebi pun i smislen?Prvi je glad ovisnosti, drugi je sjećanje na sitost zdrave privrženosti. Prava ljubav ne oduzima, već daje snagu.
Ona vas ne tjera da se odreknete svojih prijatelja, hobija i snova, već vas, naprotiv, podržava u njima. Ako ste zbog veze morali smotati svoju osobnost u cijev, to nije ljubav – ovo je aneksija.
Na kemijskoj razini, zrela veza više nije dopaminska oluja, već ravnoteža. Aktivira se serotonin koji daje osjećaj stabilnosti i emocionalne ravnoteže, a oksitocin učvršćuje vezu.
To je onaj ozloglašeni mir kojeg se toliko bojimo prihvatiti kao rutinu. Stoga, ako je vaša veza više poput uzbudljivog, ali iscrpljujućeg trilera s nepredvidivim završetkom, vrijedi se zapitati: gradite li zajednički život ili igrate zajedno u opasnoj, ali toliko poznatoj igri zvanoj “ovisnost”?
Igra čija pravila ne diktira vaše srce, već drevna kemija vašeg vlastitog mozga.
Pročitajte također
- Što učiniti ako ne možete vjerovati nakon traume: upute za vraćanje osobnih granica
- Kako provjeriti je li vaša veza zdrava: 7 pitanja koja ne smijete postavljati naglas
