Živimo u kulturi u kojoj se prevara automatski smatra smrtnom presudom za vezu, točkom s koje nema povratka nakon koje se “normalni ljudi” odmah rastaju.
Ovaj društveni tabu prisiljava tisuće parova da tiho gutaju suze i skrivaju izdaju, bojeći se osude, ili, obrnuto, da prekinu vezu na vrhuncu boli, čak i ako negdje u dubini njihove duše još postoji nada za oporavak, javlja dopisnik OVDJE VIJESTI.
Zapravo, oprost nije moralna dužnost ili slabost, već složen, svjestan izbor koji zahtijeva mnogo više hrabrosti od običnog prekida. Psiholozi naglašavaju da je opraštanje proces oslobađanja od ljutnje i ljutnje, a ne obveza da se zaboravi što se dogodilo ili odmah vratiti povjerenje.
OVDJE VIJESTI
To je unutarnji rad koji čovjek radi prvenstveno za sebe, kako bi otrov zamjeranja prestao trovati vlastiti život, bez obzira na to ostaje li partner u blizini. Prije nego što odlučite hoćete li oprostiti ili ne, morate iskreno razumjeti razloge za to.
Ponekad je izdaja jednokratna slabost izazvana spletom okolnosti, a ponekad je simptom duboke krize u paru, signal gubitka emocionalne povezanosti, nedostatka komunikacije ili nezadovoljenih potreba.
Razumijevanje motiva ne opravdava izdaju, ali pomaže sagledati cjelovitu sliku, odvajajući osobnu bol od sistemskih problema u vezi. Ključno pitanje na koje treba odgovoriti je: je li osoba koja je prevarila spremna preuzeti punu odgovornost?
Prazne riječi “oprosti” bez iskrenog kajanja, spremnosti na dijalog i stvarnih radnji za vraćanje povjerenja ne vrijede ništa. Prebacuje li vaš partner krivnju na vas, okolnosti ili čak negira očito, put pomirbe je zatvoren.
Važno je dati si vremena i dopuštenje da prođete kroz sve faze tugovanja: poricanje, bijes, bol, depresiju. Pokušaj na brzinu “zatvoriti temu” ili se praviti da se ništa nije dogodilo samo će produbiti traumu i uništiti vas iznutra. Dopustite sebi da osjetite cijelu paletu emocija, nemojte sebi prigovarati da ste “slabi”.
Stručnjaci napominju da šanse za oporavak postoje tamo gdje su oba partnera spremna na naporan rad. Ovo nije povratak u prošlost, već stvaranje novih odnosa, uzimajući u obzir ono što se dogodilo.
Potrebno je ponovno izgraditi emocionalnu bliskost, naučiti otvoreno razgovarati o potrebama i strahovima te zajedno tražiti odgovor na pitanje zašto su raniji dogovori prekršeni. Ponekad je jedini zdravi izbor razdvojenost.
Oprost ne znači nužno ostanak. Možete pustiti osobu da ode s mirom u duši, oslobođen mržnje, i poći svojim putem. I ovo je oblik liječenja, možda jedini ispravan u vašoj situaciji.
Ako se odlučite boriti za vezu, budite spremni na činjenicu da se povjerenje neće uskoro vratiti. Ne može se uključiti klikom.
Polako će sazrijevati u iskrenim razgovorima, u transparentnosti djelovanja, u malim dnevnim potvrdama da je vaš partner u blizini i da ste njegov izbor vi. U konačnici, odluka oprostiti ili ne je egzistencijalni izbor koji nitko ne može donijeti umjesto vas.
Ne ovisi o mišljenju drugih, već o vašim unutarnjim vrijednostima, snazi osjećaja i realnoj procjeni jeste li oboje sposobni na ruševinama starog izgraditi nešto novo. I ovaj izbor, kakav god bio, zaslužuje poštovanje.
Pročitajte također
- Kad osobnost nestane u vezi: kako se toksična fuzija pretvara da je istinska intimnost
- Što je selektivna privrženost i zašto gubimo prijatelje: kako oksitocin pomaže razlikovati prijatelje od stranaca
