On nju optužuje da je previše emotivna, ona njega da je hladno proračunat.
Taj vječni spor između ekstroverta i introverta, vatre i leda, često se svodi na jednostavan i naizgled logičan zaključak: previše smo različiti, to se ne može popraviti, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ali ova zgodna formulacija možda ne skriva fatalnu nekompatibilnost, već banalnu nevoljkost da se nauči jezik drugačijeg temperamenta, lijenost da u svoj svemir pustite nekoga tko misli i osjeća drugačije. Psiholozi tvrde da nije razlika sama po sebi ono što stvara probleme, već krutost – nesposobnost ili nespremnost da se izađe izvan vlastitih obrazaca ponašanja.
Fotografija: Pixabay
Ekstrovert koji zahtijeva stalnu bučnu komunikaciju i introvert kojem je potrebna tišina da bi se napunio energijom, mogu se savršeno nadopuniti ako pravo na te potrebe prepoznaju kao datost, a ne kao osobnu zamjerku. Sukob nastaje kada netko počne doživljavati prirodne potrebe drugoga kao napad na način života.
Često se iza prigovora na “drugačije” krije strah od stvarne intimnosti koja zahtijeva susret s nepoznatim u sebi kroz drugoga. Puno je sigurnije reći “previše je smiren” nego priznati: “Bojim se da ga moja oluja osjećaja ne dotakne i zbog toga sumnjam u njihovu vrijednost.”
Različitost postaje štit koji štiti od vlastite ranjivosti koju partner nenamjerno izlaže. U zdravom paru razlike djeluju kao kontrola i ravnoteža.
Impulzivnost jednog uravnotežena je oprezom drugoga, sanjarenje pronalazi potporu u praktičnosti. Problem ne počinje kada su te kvalitete prisutne, već kada uđu u borbu za titulu “ispravnog” načina života.
Rat u kojem pobjeda jednog neizbježno znači poraz obojice. Stručnjaci za komunikaciju savjetuju prebacivanje razgovora s evaluacijskih kategorija (“prespor si”) na jezik konkretnih posljedica i osjećaja.
Umjesto okrivljavanja, možete reći: “Kad dugo razmišljaš o nekoj odluci, počinjem biti nervozan i osjećam se kao da gubim kontrolu nad situacijom. Važno mi je da razumijem tvoj proces.” Ovo nije napad, već poziv na dijalog o tome kako funkcionira vaš unutarnji svijet.Ključna vještina za takav par je stvaranje “tampon zona” gdje se razlike ne sudaraju, već koegzistiraju. Svatko treba imati pravo na svoj način opuštanja, donošenja odluka, izražavanja ljubavi. To nije distanciranje, već stvaranje sigurnog prostora u kojem možete biti ono što jeste bez straha od osude, kako biste se zatim s novom snagom vratili u opće polje odnosa.
Ponekad se iza prividne nekompatibilnosti krije banalna nesposobnost za pregovaranje, koja se maskira u duboki egzistencijalni problem. Prije nego što prekinete vezu, vrijedi provjeriti: jeste li pokušali razviti zajednička pravila igre ili ste odmah odustali, odlučivši da biste trebali igrati različite igre?
Sporazum je most koji se može izgraditi između bilo koje banke ako se želi doći na drugu stranu. U konačnici, “mi smo drugačiji” nije dijagnoza, već opis početnih podataka.
Baš kao što su glina i voda različite tvari, ali u rukama vještog keramičara upravo njihov spoj daje trajan i lijep oblik. Vaš zadatak je postati gospodar svoje veze, gdje razlike nisu mana, već jedinstveni obrazac koji vašu vezu čini jednom i jedinom.
Pročitajte također
- Kako održati vezu na daljinu: zašto kilometri mogu biti prednost, a ne problem
- Što će se dogoditi s vezama 2026.: koji će trendovi promijeniti naše ideje o ljubavi
