Pravljenje pekmeza čini se kao konzervativna umjetnost, gdje odstupanje od kanona obećava samo razočarenje.
Ali jedan naizgled apsurdan eksperiment može promijeniti vašu predodžbu o desertu od bobičastog voća, javlja dopisnik HERE NEWS.
Pokušajte dio vode u receptu zamijeniti običnom, jako gaziranom mineralnom vodom. Kiseline i otopljeni ugljični dioksid u mineralnoj vodi djeluju kao meki prirodni stabilizatori.
OVDJE VIJESTI
Spriječavaju da se bobičasto voće, posebno ono osjetljivo poput malina ili jagoda, tijekom kuhanja rasprostre u bezobličnu masu. Plodovi ostaju cijeli, elastični, kao da su tek ubrani s grma, što je samo po sebi očaravajuć prizor.
Glavno čudo događa se sa sirupom. Zbog posebne mineralizacije i kiselosti, tekućina se ne zamućuje, već ostaje kristalno bistra, poput planinskog potoka.
U takvom okruženju šećer se drugačije karamelizira, stvarajući ne slatko slatku, već svjetliju, uravnoteženu pozadinu koja ne prigušuje, već naglašava prirodni okus bobičastog voća. Ovaj džem trebate kuhati na najsporijoj vatri, gotovo bez mjehurića, i uvijek u širokoj posudi kako bi brže isparilo.
Mineralna voda ubrzava proces želiranja, pa se vrijeme kuhanja može skratiti. Posljednji akord je dodati žlicu limunovog soka ili konjaka gotovo gotovom pekmezu za još veću svjetlinu.
Rezultat nadmašuje sva očekivanja: bobice koje kao da su umotane u jantarno prozirnu smolu i sirup koji je dobar i sam, uz sladoled ili svježi sir. Ovo nije samo pekmez, već gotovo komad nakita koji dokazuje da i u najobičnijem poslu ima mjesta za odvažno, ali opravdano eksperimentiranje.
Pročitajte također
- Zašto vaša peciva ne mirišu na djetinjstvo: zaboravljena tajna tijesta
- Kako natjerati kupovnu majonezu da zaboravi na svoje porijeklo: tri koraka do plemenitog umaka
