Zovemo ih “djecom”, kupujemo im odjeću, spavamo u istom krevetu i loše ponašanje pripisujemo hirovima.
Humaniziranje kućnog ljubimca, odnosno antropomorfizam, čini se kao bezazlen izraz ljubavi, no često je u korijenu ozbiljnih problema u ponašanju i međusobnog nerazumijevanja, javlja dopisnik HERE NEWS.
Pas kojemu se pripisuju ljudski motivi i logika u našim očima prestaje biti pas, a to je izravan put u pogreške u odgoju i održavanju. Kad uništavanje stana u našoj odsutnosti tumačimo kao “osvetu za odlazak”, a režanje nad zdjelom kao “pohlepu”, zatvaramo oči pred pravim razlozima: paničnim strahom od odvajanja u prvom slučaju i, možda, boli ili instinktom za očuvanjem resursa u drugom.
OVDJE VIJESTI
Liječenje posljedice (“neposlušnosti”) umjesto uzroka (strah ili bol) samo pogoršava situaciju. Pretjerana zaštita, nastala iz percepcije psa kao vječne bebe, uskraćuje mu mogućnost da razvije samopouzdanje i neovisnost.
Kućni ljubimac, za kojeg se uvijek sve odlučuje, koji nikamo ne smije i od svega je zaštićen, ne nauči se nositi sa stresom i neurotično se veže za vlasnika, što je izravan put u tu istu separacijsku tjeskobu. Njegov svijet se sužava na veličinu osobe, bez koje se osjeća apsolutno bespomoćno.
Pas živi u svijetu mirisa, instinkata i jasne društvene hijerarhije. Njezino “loše” ponašanje gotovo je uvijek normalna, ali nepoželjna reakcija na našu okolinu ili na naše vlastite postupke.
Pas koji vuče na uzici nije “tvrdoglav”, već slijedi svoj instinkt da ide brže; pas koji zakopava kost u sofu ne “prlja”, već stvara rezervnu smočnicu. Napuštanje antropomorfizma ne znači i odljubljivanje.
to znači istinski voljeti, vidjeti i prihvatiti životinju onakvom kakva jest. Ovo je proučavanje njegovog jezika – govora tijela, signala pomirenja, vokalizacije.
To je razumijevanje da mu za dobrobit nisu potrebni samo hrana i nježnost, već i jasna pravila, mentalni stres, sposobnost da nešto žvače, kopa i rješava probleme. Počnite s malim: prestanite objašnjavati postupke psa ljudskim kategorijama (“ljubomoran”, “ljut”, “uvrijeđen”).
Umjesto toga, zapitajte se: “Što ona trenutno pokušava dobiti ili izbjeći? Koji ju je instinkt potaknuo?” Pružite joj prilike da bude pas – uz duge šetnje do tragova njušenja, igre vraćanja i prilike za sigurno žvakanje.
Priznajte joj pravo na strah i stres – i pomozite joj da se nosi s njima, umjesto da je grdite zbog kukavičluka. Vaša ljubav, potkrijepljena spoznajom o njegovoj pravoj prirodi, bit će najbolji dar za psa.
Nećete više biti nepredvidivo božanstvo čija su raspoloženja i odluke nejasni, već ćete postati pouzdani vođa koji razumije, štiti i vodi – što je upravo ona uloga koju pas očekuje od čovjeka u dubini svoje tisućljetne genetske memorije.
Pročitajte također
- Zašto mačka skriva “blago”: tajni ritual domaćeg grabežljivca
- Zašto je vaš pas lažljivac: što zapravo znači njegovo cviljenje?
