Stanje kada misli o partneru postanu opsesivne, raspoloženje u potpunosti ovisi o njemu, a pomisao na odvajanje izaziva fizički užas – to nije ljubav, već emocionalna ovisnost.
Ovo je zamka u kojoj je bol privrženosti jača od radosti prisutnosti druge osobe, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ovisna osoba ne živi, već egzistira u modusu stalnog iščekivanja: potvrde, znaka pažnje, odobravanja, strahujući od trenutka kada se to možda neće dogoditi. Ova ovisnost guši oboje.
Fotografija: Pixabay
Jedan se gubi, potpuno se rastvara u željama i raspoloženju partnera, drugi se guši pod teretom potpune odgovornosti i nezdrave privrženosti. Veze se pretvaraju u emocionalni zamah: danas je partner nježan i pažljiv – svijet blista, sutra je hladan i distanciran – život gubi smisao.
Takve fluktuacije iscrpljuju živčani sustav, ali paradoksalno samo jačaju ovisnost, stvarajući traumatičnu vezu. Ključni znakovi ove zamke su strah od samoće koji graniči s panikom i potpuno zanemarivanje vlastitih interesa.
Čovjek je spreman podnijeti poniženje, izdaju, ravnodušnost, samo da ne ostane sam. Odbija prijatelje, hobije i prilike za karijeru jer mu se svaka pažnja koja nije usmjerena prema partneru čini kao izdaja i prijetnja vezi.
Ovisnost je gotovo uvijek praćena bolnom kontrolom. Strah od gubitka tjera vas da provjeravate telefon, društvene mreže i zahtijevate stalna izvješća o lokaciji.
Ovo nije ljubomora, već očajnički pokušaj da se nekako smanji pozadinska tjeskoba, predvidi djelovanje partnera i zaštiti se od nepodnošljive boli mogućeg prekida. Ali kontrola samo uništava ostatke povjerenja i otuđuje partnera.
Taj krug možete prekinuti samo bolnom spoznajom: ne ovisite o osobi, već o kemijskim reakcijama u vlastitom mozgu koje on pokreće. Mješavina je to adrenalina (od straha od gubitka), dopamina (od rijetkih trenutaka “nagrađivanja” svojom pažnjom) i kortizola (od kroničnog stresa).
Ne borite se za ljubav, već za dozu koja ublažava simptome odvikavanja. Prvi korak do slobode je fokusiranje na sebe.Počnite s malim: provedite večer sami bez provjeravanja telefona, idite sami u kino, sjetite se što vam je donosilo radost prije ove veze. Svaka takva akcija cigla je u temelju novog, autonomnog identiteta.
Vaš zadatak je dokazati sebi da možete biti izvor vlastitog blagostanja. Obratiti se psihologu u takvoj situaciji nije slabost, već razumna odluka.
Stručnjak će vam pomoći uvidjeti korijene ovisnosti (često sežu u traume odbačenosti ili niskog samopoštovanja iz djetinjstva), razdvojiti prave potrebe od nametnutih strahova i izgraditi zdrave obrasce ponašanja. Ovo je težak posao ponovnog ožičenja mozga, ali je jedini ispravan.
Emocionalna ovisnost nije sudbina ili prokletstvo. Ovo je stanje koje se može i treba liječiti. Oslobađajući se od toga, ne otvarate vrata praznine samoće, već prostora u kojemu konačno možete sresti sebe.
I s ove točke integriteta možete izgraditi odnos u kojem nećete biti dvije polovice koje traže spas jedno u drugome, već dvije cijele osobe koje biraju biti zajedno.
Pročitajte također
- Kako prepoznati profesionalnog manipulatora: 5 taktika koje otkrivaju skrivenog zlostavljača
- Što se krije iza potpune kontrole: kako strah pretvara ljubav u zatvorski nadzor
