Suvremeni stanovnik grada do 90% svog života provodi u zatvorenom prostoru, izoliran od okoline za koju je njegovo tijelo evolucijski stvoreno.
Taj kronični nedostatak prirode, nazvan “prirodna glad”, očituje se nejasnom melankolijom, apatijom i pojačanom tjeskobom koju često pokušavamo ugušiti tabletama ili kupnjom, javlja dopisnik HERE NEWS.
Japanska praksa “shinrin-yoku” ili “šumsko kupanje” nije samo poetična metafora, već priznata terapijska metoda čiji učinak potvrđuju mjerenja: nakon dva sata u šumi razina hormona stresa kortizola u krvi značajno se smanjuje. Fitoncidi – hlapljive tvari koje drveće luči radi zaštite – udisanjem dobivamo prirodnu potporu imunološkom sustavu, a razmišljanje o zelenoj boji i složenim prirodnim uzorcima smiruje mozak preopterećen pažnjom.
OVDJE VIJESTI
Priroda od vas ne traži ništa, čak ni aktivno djelovanje; jednostavno dopušta psihi da izađe iz načina stalne evaluacije i hiperkontrole u stanje “meke pažnje”. Ovo stanje kada jednostavno gledate protok vode ili igru svjetlosti u lišću, a tu je onaj duboki reboot koji se ne može postići ni u najtišoj prostoriji.
Digitalna detoksikacija u prirodi ima dvostruku snagu: ne samo da se odspajate od iritansa, nego također koristite snažan izvor oporavka. Pokušajte ostaviti telefon u torbi kako ne biste pokvarili čaroliju trenutka klikom fotoaparata; stvarni kontakt se događa kroz izravnu percepciju, a ne kroz ekran.
Čak i gradski park ili trg s nekoliko stabala može postati oaza ako mu priđete s namjerom ne da trčite, već da ga osjetite: osjetite teksturu kore, miris zemlje nakon kiše, čujete pjev ptica uz zujanje automobila. Redoviti susreti s prirodom, čak i kratki, uče živčani sustav da se brzo vrati u stanje ravnoteže, povećavajući ukupnu otpornost na stres.
Riječ je o ulaganju u emocionalni imunitet koji će vas štititi tijekom radnih bura i osobnih problema. Priroda ne daje savjete i ne postavlja ciljeve, što je njezino glavno ljekovito svojstvo u svijetu preplavljenom savjetima i zahtjevima.
Podsjeća vas na ljestvicu na kojoj vaši problemi zauzimaju svoje pravo mjesto, a ne mjesto koje sve proždire. Vraćajući se nakon takve šetnje, sa sobom donosite ne samo dašak kisika, već i djelić mirnog ritma kojim žive šume i rijeke.
Ovo je drevni dijalog kodiran u našoj DNK, a za njega nisu potrebne riječi, samo se pojavite na mjestu susreta. Vaš živčani sustav prepoznaje taj jezik i odgovara opuštanjem, što se ne može postići nikakvim tehnikama opuštanja unutar četiri zida.
Pročitajte također
- Zašto je vrijeme obroka važnije od same dijete? Tajna leži u cirkadijalnim ritmovima
- Zašto gubiti vrijeme na ljude koji nisu “korisne veze”? Jer samoća je gora za vaše zdravlje od pušenja
