U ludom tempu života često gutamo ručak, buljeći u ekran, a da niti ne primijetimo okus hrane.
U međuvremenu, signal zasićenja od želuca do mozga traje oko 20 minuta, a ako tanjur pojedete za deset, vaš mozak jednostavno neće imati vremena shvatiti da ste već siti, javlja dopisnik HERE NEWS.
Brzo jedenje dovodi do mehaničkog prejedanja: jedete više nego što je potrebno za utaživanje gladi, jednostavno zato što si ne date vremena za stanku i procjenu. Težina u želucu i pospanost nakon ručka često nisu posljedica sastava jela, već brzine njegove apsorpcije.
OVDJE VIJESTI
Započeli smo s jednostavnim pravilom: nakon svakog zalogaja spustite vilicu i žvačite najmanje 20 puta. Prvih se dana činilo bolno sporo, ali ubrzo sam otkrio da jedem pola svoje uobičajene porcije i da se ne osjećam teško, nego ugodno sit.
Polagano žvakanje prva je i kritična faza probave u kojoj enzimi sline počinju razgrađivati ugljikohidrate. Gutanjem hrane u komadima sav posao prebacujete na želudac, što otežava rad i slabi apsorpciju hranjivih tvari.
Okusnim pupoljcima također treba vremena da prepoznaju okuse i prenesu signale zadovoljstva u mozak. Kada jedete polako, dobivate više zadovoljstva jer jedete manje jer doživljavate potpuno osjetilno iskustvo.
Svjesno zastanite usred obroka i popijte gutljaj vode i zapitajte se: “Jesam li još uvijek gladan?” – razbija automatizam. Često se ispostavi da je vaša glad već utažena i nema potrebe da nastavite jesti, već vas navika i okus hrane tjeraju dalje.
Ova vještina posebno je korisna u situacijama kada je hrana u drugom planu – na švedskim stolovima, zabavama ili gledanju serije. Usporavanjem automatski prestajete jesti i počinjete svjesno birati hoćete li uzeti još jedan. kauč.
Brzina prehrane čak utječe na razinu glukoze u krvi: nagli skok nakon brzog obroka s ugljikohidratima izaziva jednako oštar pad i brzi povratak gladi. Polako i ravnomjerno jedenje hrane pomaže u održavanju stabilne razine energije.
Navika polaganog jedenja dar je ne samo probavi, već i živčanom sustavu. Ona transformira prehranu iz rutine punjenja gorivom u mali svakodnevni ritual samonjege koji vas uči slušati svoje tijelo i poštivati njegove signale.
Pročitajte također
- Kako snaga volje dovodi do sloma: paradoks kontroliranja prehrambenog ponašanja
- Kako nas mozak vara u supermarketu: neuromarketing koji kontrolira vašu košaricu
